INTERVJU ZA CAZIN.NET: Cazinjanin Džemil Pašić magistrirao na Fakultetu islamskih nauka u Turskoj

INTERVJU ZA CAZIN.NET: Cazinjanin Džemil Pašić magistrirao na Fakultetu islamskih nauka u Turskoj

Cazin je odavno poznat kao mjesto iz kojeg su potekli veliki talenti i uspješni mladi ljudi, koji svoj grad u raznim dijelovima svijeta predstavljaju u najljepšem mogućem svjetlu. Tako od nedavno imamo još jednog magistra, i to magistra filozofije i vjerskih nauka, Džemila Pašića, za kojeg se nadamo da diplomu u ovom gradu, kojem predstavlja veliki ponos, u kojem želi živjeti, raditi, osnovati porodicu, neće morati samo objesiti na zid ili odustati od velike želje da ostane tu gdje jeste i negdje drugo potražiti bolju budućnost.

Ako još niste čuli za njegovo ime, ne brinite, sigurni smo da u budućnosti hoćete.

Pašić odmah nakon stečenog osnovnog obrazovanja u rodnom gradu 2005. godine odlazi na srednjoškolsko obrazovanje u Tursku zahvaljujući konkursu kojeg je objavio Rijaset IZ u BiH u saradnji sa Diyanet vakifom, Rijaset IZ Turska. U gradu Kayseriju završava medresu, a nakon toga se upisuje na državni Islamski teološki fakultet u Bursi. Do 2014. godine uspješno završava dodiplomski studij, smjer Islamska teologija, a 27. septembra ove godine iz oblasti filozofskih i vjerskih nauka odbranio je svoj magistarski rad na temu „Odnos između politike i vjere u mišljenju Alije Izetbegovića“.

Portal Cazin.NET razgovarao je sa mladim magistrom i otkrio kako je bilo živjeti u Turskoj, kakav je osjećaj vratiti se u Cazin i njegove buduće planove.

                                                                                                                                                                                                                         (Razgovarala: Mirela Selimović)

Kako je bilo odmah nakon završetka osnovne škole, u tim možda i najvažnijim godinama za formiranje ličnosti, kad smo još između svijeta jednog djeteta i odraslih, odseliti se čak u Tursku?

– “U to vrijeme, a sada već davne 2005. godine, mogu reći da je to bila jedna lahka odluka. Ipak, sa ove vremenske distance i nakon svega proživljenog moglo bi se kazati da čovjek uvijek lakše donosi odluke kada ne zna koje posljedice njegova odluka donosi. Iako sam tada, kao jedna vrlo odgovorna osoba, na jedan papir zapisao sve prednosti i mane koje mi odlazak u stranu državu donosi, tek nakon odlaska susreo sam se sa mnogim stvarima koje uopće nisam mogao ni predvidjeti. Ovdje treba naglasiti da 2005. godine Turska nije bila ovoliko blizu Bosni i Hercegovini kao što je danas. U tom kontekstu samo ću navesti da u to vrijeme nije bilo kućnog telefona (bar ne u svim mjesnim zajednicama)  a da vam ne govorim o internetu, društvenim mrežama ili pametnim mobitelima bez kojih današnja omladina ne može zamisli svoju svakodnevicu. Odluka je pala onako hrabro, međutim, kako se približavao septembar, postajao sam sve svjesniji svoje odluke, ali nisam se kolebao sve dok se jednog dana nisam pronašao na aerodromu okružen potpuno nepoznatim ljudima s kartom u ruci za jednu tada meni potpuno nepoznatu zemlju. U toj zemlji dalekoj dani su bili poput sedmice, sedmica je postala kao mjesec, a mjesec je ličio na godinu. Međutim, kako kaže naš narod „čovjek izdrži ono što kamen ne može“ i oni nekad nepoznati ljudi oko mene postali su moji prijatelji, a nekad meni nepoznata Turska postala je moja druga domovina.

Kratak osvrt na srednjoškolske dane u Kayseriju

– “Kao što sam već rekao, vrijeme je teklo vrlo sporo te prve godine. Iskreno govoreći, tokom te godine moj fokus uopće nije bio na učenju, zapravo u meni se konstantno vodila jedna bitka – da li odustati ili nastaviti. Ipak, imao sam tek 14-15 godina i bio sam daleko od svega onog što sam poznavao; nisam poznavao jezik niti sam volio turski čaj kojeg smo kao vojnici mi učenici svakog jutro dobivali za doručak. Istini za volju, ni internatska pravila mi se nisu sviđala, ali sada kada o njima i tim srednjoškolskim danima razmišljam, mislim da je sve to ostavilo neizbrisiv trag u mojoj ličnosti, odnosno mom karakteru. Školske godine su prolazile u nadi da sve to što prije prođe i da Džemil svojoj kući u zagrljaj svoje majke dođe. A što se tiče ljetnih i zimskih raspusta, njih sam provodio onako pasivno kod kuće sa svojima. Znalo se dešavati da danima nisam izlazio iz kuće ili dvorišta, teško je to opisati, ali jednostavno sam bio željan svega. Koliko sam bio željan Bosne i rodne grude, pokazuje i moj običaj da kada bih po prvi put nakon nekoliko mjeseci odsustva došao,  prvo što bih uradio po izlasku iz auta, bilo je to da poljubim zemlju u dvorištu kuće. Heh… Ima nešto nedokučivo u ovoj Bosni, samo treba otići iz nje da bi se to shvatilo.

Studij ste završili u roku, postdiplomski ove godine. Možemo zaključiti da je trud, volja, Vaša želja za znanjem bila više nego dovoljna da ste danas tu gdje jeste. Ipak, šta je bila Vaša najveća motivacija tokom cjelokupnog školovanja?

– “Nikad nisam smatrao da sam po nečemu poseban, međutim, kada sam nakon srednje škole ostvario pravo na stipendiju i upis na državni Teološki fakultet u Bursi, iskren da budem, osjetio sam radost, ali i jednu vrstu obaveze da stečenu priliku i meni ukazano povjerenje opravdam kako pred svojim roditeljima tako i pred institucijom (Turski Rijaset IZ) koja me tokom studentskih dana na sve moguće načine potpomagala. 'Od stotine drugih koji su mogli da budu na tvome mjestu, dragi Bog je ovu priliku dao tebi', govorio sam sam sebi tokom ovih godina i zbog toga nastojao na što bolje mogući način da tu meni ukazanu priliku iskoristim. Moja najveća motivacija za učenjem tokom svih ovih godina ustvari proizilazi iz znatiželje, ali također i iz prvih objavljenih ajeta iz Kur'ana časnog koje je Svemogući Allah objavio našem Poslaniku: 'Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara' (Al-‘Alaq, 96/1). Prema ovom kur'anskom ajetu lahko možemo zaključiti da učenje nije pravo izbora, već je to jedna vrsta obaveze svima nama muslimanima. Čovjekovo učenje nikad ne prestaje, ali kao što kaže jedan citat ispisan u jednoj srednjoj školi ovdje u Cazinu: 'Nije znanje znati već je znanje znanje drugom dati'. Znači, čovjek učeći svoje znanje treba i da dijeli. Možda je u tome i moja motivacija – učiti i kasnije druge podučiti.”

Tema Vašeg magistarskog rada također je zanimljiva. Možete li nam reći zašto baš „Odnos između politike i vjere u mišljenju Alije Izetbegovića“?

– “Tokom višegodišnjeg školovanja i studiranja u Republici Turskoj uvidio sam ustvari koliko mi malo, a koliko turski narod mnogo poštuje i cijeni našeg prvog člana Predsjedništva BiH, Aliju Izetbegovića. Nevjerovatna, ali sasvim istinita i ustvari žalosna činjenica jeste to da ljudi uvijek više cijene tuđe nego svoje. Upravo iz tih razloga rodila se ideja da svoj magistarski rad zasnujem upravo na životu i djelu r. Alije Izetbegovića, koji je inače u turskoj poznat i kao 'Kralj Mudraca'. Tema moje magistarske disertacije 'Odnos između politike i vjere u mišljenju Alije Izetbegovića' rodila se iz znatiželje i kroz konsultacije sa mojim profesorom i mentorom doc. dr. Mehmet Birgulom, kojem se ovom prilikom još jednom zahvaljujem na strpljenju i vremenu koje je odvajao da bi ova tema ugledala svjetlo dana. Nekako još od malih nogu gajio sam neka osjećanja prema r. Aliji, a sada, nakon tolikih mjeseci druženja zajedno sa njim kroz njegova zapisana djela i nakon što sam upoznao njegov životni put, njegove želje i nadanja, njegovu borbu i strahove, ukratko mogu da kažem da sada toga čovjeka iznimno poštujem i cijenim. Rahmetli Alija Izetbegović u aktivnoj politici proveo je deset godina svojega života i, naravno, kao svaki drugi čovjek sigurno je bio sklon greškama. Međutim, kako je i on sam jednom rekao, postoje raznorazni faktori koji utječu na čovjeka, na njegove misli i njegova djela, ali ono najbitnije jeste da čovjek negdje duboko u srcu želi dobro i da uvijek ostane na strani pravde. Kao što sam već rekao, r. Alija u aktivnoj politici je proveo deset godina i njegov politički angažman do sada možda ne dovoljno, ali ipak bio je  predmet raznih istraživanja. Ja se u svojoj temi bavim nečim drugim, odnosno ne političkom praksom nego političkom filozofijom i shvatanjem vjere, odnosno Islama, od strane mladog Izetbegovića još od vremena kada je bio član Mladih Muslimana pa sve do njegovog stvarnog političkog angažmana 1990. godine, kada postaje jedan od tri najbitnija politička aktera na prostoru bivše Jugoslavije. Vjerujem da je tema zanimljiva za pročitati jer govori mnogo o balkanskim prilikama tokom 20-tog stoljeća, o pokretu Mladih Muslimana i njihovim težnjama, modernom i reformatorskom shvatanju vjere kao načinu života i bitnom političkom faktoru itd, itd. Pošto je tema napisana na turskom jeziku, mnogi oni koji bi željeli da je pročitaju, trenutno nemaju tu mogućnost, ali nadam se da će se u neko skorije vrijeme realizirati i njen prevod na bosanski jezik. Do tada se nadam da će biti želje i interesa da o istoj bude govora u nekim možda sljedećim intervjuima ili nekim organiziranim tribinama.”

Šta je za Vas danas Bosna i Hercegovina, Cazin? Da li tu vidite svoju budućnost ili ćete, kao i mnogi drugi mladi, otići odavde i potražiti svoju sreću, posao u struci negdje „preko granice“?

'Bosna je moja velika stalna ljubav i moja povremena bolna mržnja', zapisao je Meša Selimović. Vidite, mi smo jedna mala, ali ljudima izuzetno nadarena zemlja, nažalost, sve ono što se izdešavalo u zadnjih stotinu godina malo i našom, a ipak više krivicom drugih, dovelo nas je u ovu situaciju u kojoj se nalazimo. Potrebno nam je iskustvo starijih, to ne poričem, ali smatram da nam je potrebna energija i žar mladih obrazovanih ljudi koji nestrpljivo čekaju da im se ukaže prilika ne da pokušaju, nego da učine stvari boljima nego što jesu. Svjestan sam da postoje oni koji žele da odu i oni koji su otišli i ne žele da se vrate, ali odgovorno tvrdim da postoji ogroman broj mladih ljudi koji su svoje znanje sticali širom i izvan granica BiH, a koji su shvatili vrijednost svoje vlastite države i koji, kao što sam već rekao, nestrpljivo čekaju da im se pruži šansa da sve ono znanje koje su godinama sticali primjene kako bi svoju državu podigli na noge, a njene narode učinili sretnima i zadovoljnima. Možda moje riječi i moji ideali zvuče utopistički, a nekom se čine i suludima, ali smatram da je Meša Selimović bio upravu kada je rekao kako je najljepša stvar u životu želja. Po meni čovjek bez želje je prazan čovjek, čovjek bez želje je pasivan čovjek i od takvog čovjeka ne možete očekivati borbu za promjenu jer on svoje stanje prihvata onakvim kakvo jeste i sa tim stanjem biva zadovoljan. Ako sada ukratko mogu odgovoriti na ovo vaše pitanje da li svoju budućnost vidim ovdje ili negdje drugdje, onda bi moj odgovor na to bio: da, ja želim ostati tu gdje su kosti mojih predaka. Da, ja želim da ovo stečeno znanje bude iskorišteno za jačanje i dobrobit naše zajednice. Kada ovo govorim, imam u vidu pesimizam koji trenutno vlada svuda oko nas i šta nam taj pesimizam donosi, figurativno rečeno 'korak naprijed, nazad dva'. Znam, kada ovo pročitaju, mnogi će reći: mlad, lud, pun ideala i ideja, ali takvi ovdje ne opstaju, zato bolje bježi koliko te noge nose! Ali ja takvima odgovaram: zar bit mladosti nije u tome da pokušamo srušiti predrasude?! Unatoč svemu; želji da učinim stvari boljima i ovaj dio prelijepe zemaljske planete sretnijom, ne dam da mi iz vida pobjegne onaj poznati citat: 'Jučer sam bio pametan pa sam htio mijenjati svijet, danas sam mudar stoga mijenjam sebe' i zbog toga uvijek prvo radim na sebi. Također svjestan sam da se stvari ne mogu mijenjati preko noći i da je potrebno mnogo ulaganja i vremena da se stvari poprave, ali to ćemo uspjeti ostvariti jedino ako istinski budemo željeli i vjerovali da možemo uraditi promjene i ako se napokon trgnemo iz svog pesimističnog mamurluka i konkretno počnemo radili na svojim snovima. Ne zaboravite: sve počinje sa nama samima, odnosno sve počinje s nama.”

                                               (Zabranjeno preuzimanje teksta bez dozvole portala Cazin.NET)

(M. Selimović/Cazin.NET)


[Total: 0    Average: 0/5]

Click on a tab to select how you'd like to leave your comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.