Faruk Ajdinović: Pismo zločincu: Krivi ste, Novače Đukiću

Autor Faruk Ajdinović: Pismo zločincu: Krivi ste, Novače Đukiću komentari
Faruk Ajdinović: Pismo zločincu: Krivi ste, Novače Đukiću

Generale Đukiću,

Prvo mi oprostite što vam se, umjesto normalnim, moram obratiti ovim, virtuelnim i k tome još i otvorenim pismom, ali sam prinuđen, s obzirom na to da je meni, kao i pravosudnim institucijama u BIH vaša adresa, trenutno, nepoznata. Oprostite mi (a ako i zamjerite, neće mi smetati) što ne započeh sa kurtoaznim - „Poštovani..“, ali shvatite da ljude vaših pogleda, kvalifikacija i djela jednostavno ne mogu poštovati.  Negdje sam pronašao informaciju kako ste duge zatvorske dane robijanja za ratni zločin kratili čitanjem, pa mi dozvolite da se nadam kako će jednom, i ovo moje pismo, doći do vas.

Piše: Faruk Ajdinović

Danas je, generale Đukiću, 25. maj. Siguran sam da vas na tu činjenicu ne treba posebno podsjećati, s obzirom da je to dan kojeg se i mi i vi, vrlo dobro sjećamo. Ono što je nekad bio Dan mladosti u državi čiju ste narodnu armiju odano služili, odlučili ste, prije tačno 20 godina, pretvoriti u najkrvaviji dan u historiji Tuzle, grada koji je upravo dane mladosti slavio s posebnim ushitom. Generale Đukiću, vi ste, a to je dobro poznata i nadasve tužna činjenica, iskoristili proceduralnu impotenciju pravosuđa ove nesretne zemlje, i pobjegli u Srbiju, unatoč  tome što ste pravosnažno osuđeni za ubistvo 71 osobe na tuzlanskoj Kapiji, maja 1995. Tamo se, kažete, morate liječiti od teške bolesti za koje nema lijeka u BiH. Ima tu istine, generale. Srbija je, već odavno, sigurno utočište za sve one koji nemaju dovoljno hrabrosti da pogledaju u oči svojoj prošlosti.  Idete tamo da se posljednji put napijete sa izvora zla, tek onda kada vas metastaze preplaše nekim pravednijim svijetom na kojem Apelacije Ustavnom sudu neće vrijediti ništa.  No, ne bih na to trošio neprocjenjive retke ovog pisma. Generale Đukiću, možda niste znali, ali vi ste jedini koji je osuđen za zločin na tuzlanskoj Kapiji. Oni koji su vas stavili na Ozren te noći, oni koji su vam nabavili granate, oni koji su njima punili cijevi i oni koji su poslušali vašu naredbu da se gađaju civili, neće odgovarati za to. Ostali ste samo vi. Vi, s jedne strane, i 71 ugašeni mladi život, s druge.

Generale Đukiću, u toku iznošenja svoje odbrane pred Sudom BiH, tvrdili ste da su na Kapiju naknadno donešena mrtva tijela ljudi poginulih na linijama. Neobično je to, Novače Đukiću, što vi, kao jedan školovani, takoreći Titov general, ne znate da 3-oogodišnja djeca, poput ubijenog Sandra Kalesića, ne idu na linije. No, razumijem i vas. Kad je istina tako strašna, a svaki san donosi krikove ranjene i raskomadane djece, lako je smisliti neku imbecilnu ideju da vas tiješi. Uostalom, ruku na srce, ako ste svoje sunarodnjake uspjeli uvjeriti da neko srpskom djecom hrani lavove u Sarajevu, onda vam je ovo - mačji, da ne kažem lavlji, kašalj. Izvinite, opet skrećem s teme. Ima toliko toga što bih vam htio reći, poručiti, no jedno pitanje nekako dominira - zašto, pobogu, generale ?! Zašto na djecu, zašto na muziku u daljini, zašto na glasan smijeh, zašto na prkos jedne nesalomljive mladosti, zašto na malog Sandra Kalesića kojeg ste ubili u naručju njegovog oca ?! Koji li je to nacionalni cilj vrijedan svih tih majki i očeva koji su danas, umjesto u domove i na radna mjesta svoje djece, otišli na njihove grobove ?! Vrijedi li život vaših unuka onoliko koliko ste uzeli od drugih ?

Generale, kažu da je proljeće u Beogradu jako lijep doživljaj, pa ne sumnjam da šetate Kalemegdanom i Knez Mihajlovom. Možda nekad naletite na Iliju Jurišića. On je, bez optužnice, proveo godine u beogradskom zatvoru, a i sad, iako zna da postoji mogućnost da ga svakog momenta zadrže, dolazi iz Tuzle na Sud u Beogradu da se brani protiv monstruozno fabrikovanih optužbi za slučaj „Tuzlanska Kolona“. Ilija Jurišić nije general, nema vojno znanje ni čin, a opet je, inzistiranjem da mora biti istina, pa makar i svijet propao, pred jasno neprijateljskim sudom, pokazao zašto je on čovjek, a vi tek ljudska, moralna i svaka druga nula. Vi nemate hrabrosti da stanete pred lice trojice sudija, a kako biste, pred lice 71 majke i oca ?! Kažete - željeli bi doći u Tuzlu, pokloniti se spomeniku ubijenoj mladosti. A ne morate ni to. Mogli ste se ovih dana upisati u knjigu žalosti, otvorenu od strane Inicijative za ljudska prava u Beogradu. Mogli, kažem, jer su je neki vaši fanovi pocijepali, a one koji su je otvorili izvrijeđali na mrtvo ime.  Tuzla k'o Tuzla, utihne na 25. Maj, pa opet nastavi da živi. Ovdje se, generale, izgleda nisu dali impresionirati ni puno većim i strašnijim stvarima od pomahnitalog brke sa Ozrena, koji cilja s leđa, iz daleka, u devet sati, na ljude u haljinama i hlačama.

Pisao bih vam još, generale Đukiću, no mislim da je i ovo dovoljno. Pozivam vas još jedanput - dođite u Bosnu i Hercegovinu, pred Sud BiH na ponovljeni postupak protiv vas, prije nego vas bolest ubije. Dugujete to malom Sandru Kalesiću i još 70 ubijenih ljudi, dugujete to i sebi, pa i narodu u čije ste to ime uradili. Ako nemate hrabrosti za to, onda se, po uzoru na nacističke lidere kao što su Himmler i Goering, makar ubijte. Mada, nešto mi govori generale Đukiću, da ni to ne smijete uraditi.

Ocjeni članak
5.00 (3 glasova)

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnicki racun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i ukljuci se u raspravu.

Cazin - Registriraj se


Komentari



Marketing

Anketa: Preferirate li kupovinu domaćih bh. proizvoda?