Faruk Ajdinović: Zveckanje kristalima na Drini

Autor Faruk Ajdinović: Zveckanje kristalima na Drini komentari
Faruk Ajdinović: Zveckanje kristalima na Drini

Bosne i Hercegovine zapravo ima onoliko koliko je ima u Podrinju. Sve dok bošnjački povratnici u bh. entitet Republiku Srpsku žive u logorima otvorenog tipa, bez prava da makar na ličnim facebook profilima napišu što žele, Bosne i Hercegovine, barem u onom suštinskom smislu, gotovo da i neće biti.  Ako institucionalno Sarajevo, kao i oni koji se identifikuju s pojmom - zaštitnika bošnjačkih interesa, na one koji su se nakon genocida vratili na mjesta odakle su protjerani, nastavi obraćati pažnju od jula do jula, akcije poput one koju ovih dana provodi MUP RS postajat će sve učestalije.

Piše: Faruk Ajdinović

Kad su „građani“ Njemačke, pomognuti nacističkim milicijama 9. novembra 1938 krenuli u akcije razbijanja jevrejskih kuća, sinagoga i radnji, zvanično obrazloženje je bilo ubistvo  pod nepoznatim motivom trećerazrednog njemačkog diplomate, Von Rahta u Parizu, te potreba da se „pronađu i sankcionišu jevrejski teroristi koji rovare protiv njemačke države i sistema“. Hitlerova Njemačka se, naravno, distancirala i branila devizom da to „nije pogrom, već istraga“, a kasnije i „incident“. Teško je, gotovo nemoguće, ne povući paralelu s onim što se ovih dana dešava povratnicima u entitet Republiku Srpsku. Jedan događaj čije motive još uvijek ne zna ni državno tužilaštvo, policija koja ustaje „protiv terorizma i rušenja sistema“ maltretirajući pritom i privodeći sve viđenije Bošnjake u njihovoj zajednici, distancirajući se dakako onom kako „ne proganjaju Bošnjake, već teroriste“.  Jedina je razlika u tome što za razliku od Hitlera 1938. I njegovog ideološkog sljedbenika, Karadžića 1992. ovaj put niko ne može narediti zatvaranje u „istražne centre“ kakvi su Mathausen ili Trnopolje i Omarska.

Kontrolisani haos Nerdina Ibrića

Da ima pravde u ovoj nesretnoj državi, policajac Dragan Đurić danas ne bi bio pod crnom zemljom, već u zatvoru. To što funkcije čuvanja građana obnašaju osobe za koje je Vlada RS utvrdila da su bili dio sistema za provođenje genocida u julu 1995. Još je jedan u nizu apsurda poslijeratne povratničke stvarnosti. To, ipak, ni najmanje ne abolira ono što je Nerdin  Ibrić uradio 27. aprila u zvorničkoj policijskoj stanici, niti nam daje pravo da ignorišemo sve ono što stoji iza, ne samo ovog, već i dešavanja u Bugojnu, Sarajevu, Konjicu, Vitezu i drugim dijelovima BiH koji su se našli na udaru jedne iste ideološke matrice.  No, kako su vlasti bh. entiteta Republike Srpske uspjeli u istoj noći pasti i u paniku i euforiju, bilo je jasno da će zazveckati kristali u Podrinju i da će se krenuti u sulude akcije, poput one koju je pod kodnim nazivom „Ruben“ proveo MUP manjeg bh. entiteta, a koja je uglavnom pohapsila Bošnjake koji su, naprimjer, istaknuli zastavu BiH koja nije u upotrebi, boravili u džamiji više od dva-tri puta, na facebooku pisali ovo ili ono, ili jednostavno postojali u svojstvu, kako to lijepo formuliraše na RTRS-u, „vrlo sumnjivih lica“. Nerdin je, dakle, bez ikakve dileme terorista. Njegov čin je ideološka i politička poruka, baš kao što je snažna i nedvosmislena poruka povratnicima u RS od strane MUP-a.

Strah kao način života

Policija RS-a je u akciji „Ruben“ privela 30 osoba, pod sumnjom na terorizam. Tek je njih sedam predato tužilaštvu. Preostalih 23 su, dakle, apsolutno nevine osobe privedene i stigmatizovane iz čiste obijesti. Policija koja upada u vrtić u Potočarima, pretresa kuće u potrazi za ljiljanima, koja sa dugim cijevima kontrolira nepostojeću entitetsku granicu, protivustavno pritom legitimišući građane, vraća ono malo Bošnjaka koji su se vratili na svoje, u period koji je bio uvod njihovog najvećeg stradanja. Činjenica da se viđeniji bošnjački političari u rukavicama „nose“ s ovim pitanjem tužna je priča o tome kako su, u strahu da im neko nalijepi etiketu teroriste, spremni prodati najvunerabilnije tkivo svog naroda.  Inkriminacija ljubavi i osjećaja pripadnosti BiH najnoviji je plan policije RS-a, koja je, da podsjetim, presudom haškog tribunala u slučaju Stojan Župljanin, proglašena dijelom udruženog zločinačkog poduhvata.

Uostalom, nije ni u političarima cijela krivnje. Dovoljno je da neki Izraelac pripuca po pojasu Gaze, pa da se na trgovima većih bh. gradova skupe demonstranti za mir i pravdu -dvije stvari kojih povratnici nemaju već 23 godine što, čini se, ne uznemirava u većoj mjeri njihove sunarodnjake u FBiH. 

Ocjeni članak
5.00 (4 glasova)

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnicki racun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i ukljuci se u raspravu.

Cazin - Registriraj se


Komentari



Marketing

Anketa: Preferirate li kupovinu domaćih bh. proizvoda?