HUTBA IZ KONJICA

Hutba iz Konjica: Postač kojeg sretnemo možda je najugledniji Božiji rob

Autor Hutba iz Konjica: Postač kojeg sretnemo možda je najugledniji Božiji rob komentari
Hutba iz Konjica: Postač kojeg sretnemo možda je najugledniji Božiji rob

Kada govorimo i razmišljamo o mjesecu ramazanu uglavnom razmišljamo i pominjemo ga u kontekstu mjeseca posta. Ramazan i post su skoro sinonimi u našem govoru. No, razumijevanje ramazana kao mjeseca posta samo je mali dio spoznaje velikog mubareka mje­seca ramazana i onoga s čime ovaj mjesec dolazi i šta donosi sa sobom na sofru muslimana. Ramazan je obilježen kao mjesec Muhammedovog, a.s., ummeta a post je označen kao Allahov. Mjesec ramazan ne možemo gledati kao još jedan mjesec pored svih drugih mjeseci, upravo zbog predočenog svojstva i značaja koji mu se pripisuje

I svi ostali mjeseci su jednako Allahovi mjeseci, no kod mjeseca ramazana postoji istaknutost, posebnost koja mu daje jedan zaseban status.

Za mjesec Ramazan vezana je još jedna zanimljiva činjenica. Obično kažemo da se mi nečemu približavamo, no, za mjesec ramazan se kaže da se on nama približava, da dolazi u susret.

Muhammed, a.s., je bodrio muslimane da veseli i srećni dočekuju ramazan, čestitao bi im ovaj mjesec i dobro koje sa njim podaruje Allah. Isticao im je važnost natjecanja u vršenju svih vrsta pobožnosti u njemu kako bi ga cijelog proveli u atmosferi najdublje bogobojaznosti.

Selman el-Farisi r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. posljednji dan mjeseca Ša'bana održao sljedecu hutbu:

''O ljudi, dolazi vam veliki i blagoslovljeni mjesec, mjesec u kojem se nalazi jedna noć bolja od hiljadu drugih mjeseci, mjesec čiji je post Allah s.v.t. učinio obavezujućm, a njegove noćne namaze dobrovoljnim. Ko učini dobro djelo u ovom mjesecu jednak je sa onim koji je obavio strogu dužnost, farz, izvan ovog mjeseca, a ko obavi strogu dužnost, farz, u ovom mjesecu u ravni je sa onim ko je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je džennet. Ramazan je mjesec dobročinstva, mjesec u kojem se opskrba iskrenog vjernika uvećava. Ko drugog pozove na iftar biće mu oprošteni grijesi, biće sačuvan od vatre džehennema i imaće nagradu jednaku nagradi postača kojeg je pozvao na iftar bez ikakvog umanjivanja vlastitih nagrada.''

''Allahov Poslaniče, među nama ima i onih koji to nisu u mogućnosti'', rekoše ashabi. Na to im Allahov Poslanik s.a.v.s. reče:

''Allah s.v.t. će nagraditi svakog od vas navedenom nagradom ko postača iftari makar sa hurmom, čašom mlijeka ili jednim gutljajem vode. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj spas od vatre džehennema. Ko pomogne robu da se oslobodi u ovom mjesecu, Allah s.v.t. će njemu oprostiti i biće spašen od džehennema. U ovom mjesecu nastojte da vam do punog izražaja dodu sljedeće četiri osobine: dvije sa kojima ce te zadovoljiti Uzvišenog Allaha i druge dvije koje su vam potrebne. Prve dvije sa kojima će te zadovoljiti Allaha s.v.t. su šehadet, izjava da je samo Allah Bog, i molba upućena Allahu s.v.t. za oprost od grijeha. Druge dvije koje su vam neophodne su molba upućena Allahu s.v.t. da vas nagradi džennetom i sačuva od džehennema. Ko u ovom mjesecu nahrani postača, Allah s.v.t. ce ga napojiti sa mog izvora poslije čega neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u džennet.''

Također se prenosi hutba Poslanika, a.s. o ramazanu u kojoj se kaže:

 ''O ljudi, došao vam je Ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu s.v.t. draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su sati bolji od svih drugih sata. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu s.v.t. u gostoprimstvo, u kome se smatrate Allahovim dobrim i plemenitim ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u ovom mjesecu biće primljen kod Allaha s.v.t. i dova dice uslišana. Tražite od svog Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju (čitanju) Knjige koju vam je objavio. Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Allahov s.v.t. oprost. Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žedi Sudnjeg dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mladima. Održavajte rodbinske veze. Oborite poglede od onoga što vjerniku nije dozvoljeno gledati i ono što je vjerniku zabranjeno slušati. Smilujte se prema siročadima drugih i Allah s.v.t. će se smilovati prema vašim. Tražite od svog Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu s.v.t. sa dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u kome Allah s.v.t. obasipa svoje robove milošću i prima dovu koja mu bude upućena. O ljudi, vaše duše su ovisne o vašim djelima. Oslobodite ih traženjem oprosta od grijeha. Vaša leda su natovarena teškim teretom. Ublažite tu težinu što dužom sedždom. Znajte da se Allah s.v.t. kune Svojom veličinom da neće mučiti one koji klanjaju i sedždu čine i da ih neće plašiti džehennemskom vatrom kada svi ljudi dođu pred Gospodara svjetova.'' Širazi, Kelimetur-Resuli, 362, Medžellet er-Rabita, maj 1998. godine.”

Ovako je Poslanik opisao Ramazan i njegovu veličinu, a ovim hutbama nisu iscrpljene predaje i hadisi vezani za ovo mubarke vrijeme koje nam dolazi. Njegova vrijednost premašuje vrijednost drugih vremenskih perioda, a njegov bereket je neizmjeran i neiscrpan. Ibadeti u njemu su bolji nego u drugim danima, a dobra djela su sa većom vrijednošću i umnožavaju se, a sevabi su okićeni veličinom i poklonjeni svima koji u vjernosti i pokornosti veličaju Uzvišenog Stvoritelja.

 Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Na Džennetu imaju jedna vrata koja se zovu Rejjan. Kroz njih će ulaziti postači na Sudnjemu danu. Niko osim postača neće proći kroz ta vrata, a kada uđu svi postači, ta vrata će se zatvoriti i niko više kroz njih neće proći.”

Post će dati postaču sigurnost na Sudnjem danu kao što je to objasnio Allahov Poslanik, a.s., dodavši da će to isto činiti Kur'an za one koji su ga učili i po njemu živjeli: “Post i Kur'an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu. Reći će post: - Gospodaru, zabranio je sebi hranu i strast pa mi dozvoli da se zauzimam za njega. Reći će Kur'an: - Uskratio je sebi noćni san pa mi dozvoli da se zauzimam za njega. Reče Poslanik: Pa će im biti dozvoljeno da se zauzimaju!“

Za Poslanika, a.s., ramazan je bio vrijeme najvećih doživljaja, u njemu je imao svakodnevne susrete sa Melekom Džibrilom, s.a., pred kojim je učio Kur'an, još više je vremena provodio u ibadetu a posebno u njegovoj zadnjoj desetini. Pred dolazak ramazana učio je dovu: “Allahu, blagoslovi nas u redžebu i ša‘banu i blagoslovi nas u Ramazanu!“

Ramazan je predmet posebnog respekta, čak i onih koji nisu revnosni u svakodnevnom prakticiranju vjere. Radost u srcima ljudi zbog dolaska mjeseca ramazana jasan je pokazatelj njihovog imana. U jednoj predaji stoji da će svakog onog ko bude obradovan dolaskom ramazana, Allah poštedjeti od vatre.

Tokom prvih dana mjeseca ramazana desetine hiljada ljudi okupit će se na brazilskim stadionima da gleda svjetsko prvenstvo u nogometu, isti se putem TV-a prenosi i biva gledan od strane miliona ljudi i mi smo svjesni toga i shvatamo važnost takva događaja. Predočimo sebi trenutak kada negdje u gustini šume bosanski ratnik uzvikuje tekbir, iskače iz zaklona i juriša na neprijatelja u ime Boga braneći svoju vjeru, zemlju, svoje najbliže. U ratu nije bilo kamera, nije to zabilježeno, niko to možda nije video ni od njegovih saboraca, ali ne smijemo smetnuti s uma da je taj čin njegova vjerovanja, njegove hrabrosti bio gledan i prepričavan od  hiljada i hiljada čistih meleka, a dovoljna je činjenica da ga je gledao Onaj koji sve vidi. Mi danas svakako takvom jednom činu ne pridajemo značaj kakav pridajemo nekoj utakmici. Ne pričamo o ovom primjeru onoliko koliko smo spremni pričati o utakmici. No to ne znači da je utakmica vrijednija. Nije. Nije ni blizu. Takvo slično stanje možemo predočiti i sebi u vremenu posta kada prolazimo ulicom ili gledamo nekog drugog da prolazi. Ne znamo posti li, ne znamo u kakvom je halu, ali Allah zna i svako od nas zna da Allah jedini zna. Možda je postač kojeg gledamo u tom trenutku najgledaniji Božiji rob u svijetu melekuta.

Uzvišeni i Moćni Allah je odredio meleke koji putuju tražeći skupove u kojima se Allah spominje. Kada nađu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba. Nakon što se okupljeni raziđu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita - a On najbolje zna:

-Odakle dolazite?

-Dolazimo između Tvojih robova sa Zemlje, koji  Tebe slave, veličaju i uznose, hvale Te i mole.

- Zašto Me mole?

- Mole Te za Džennet...

- A jesu li vidjeli Moj Džennet?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su ga vidjeli?

- ...I traže Tvoju zaštitu.

- Od čega traže Moju zaštitu?

- Od Tvoje vatre, Gospodaru.

- A jesu li vidjeli Moju vatru?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su je vidjeli?

- ...I mole te za oprost.

- Ja sam im već oprostio, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od čega su tražili Moju zaštitu.

- Gospodaru, - rekoše meleki - među njima je jedan grešnik, naišao je i sjeo uz njih?

- I njemu sam oprostio, oni su skup na kojem nijedan učesnik neće biti nesretan.

Poželimo li mi biti ovaj skup o kojem se ovako lijepo govori u nebeskim sferama? Koliko često razmišljamo o ovom? Kakva je tek nagrada onog koji kad sazna za ove istine pohita da ih sprovede u djelo!?

Uzvišeni Allah kaže:“ Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu žureći.“[9]

Želimo li biti spomenuti od Uzvišenog Allaha?  Spomenimo ga i spominjimo i u sebi i u skupu. Spominjanje Allaha, zikrullah, je lijek srca u bolesti, on je bit dobrih djela. Allah nam ga naređuje riječima:

”O vjernici često Allaha spominjite i hvalite.”

”…i Allaha mnogo spominjite da biste postigli ono što želite.”

Sjećanje na Allaha je veće od svega: ”…a veličanje Allaha je najveće…” To je ujedno i oporuka Poslanika, s.a.v.a.s, onome koji nije u stanju činiti druge ibadete:”Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha.”

Zikrom se postiže zadovoljstvo Milostivog, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i briga, povećava opskrba i otvaraju vrata spoznaje. O zikrullahu ćemo, ako Bog da, govoriti i u posebnoj hutbi tokom ramazana.

Zaista je jezik nemoćan pokazati slast ili gorčinu nečega, ma kako vješt bio govornik ili pisac. Objasniti nekome okus nekog egzotičnog tropskog ploda kojeg nema kod nas je nemoguće u potpunosti sve dok ga ne nabavimo i ponudimo makar krišku istog onome kojem želimo pokazat. Hiljade naših opisa i riječi preovladaće jedan njegov zalogaj i iskustvo probanja istog. Stoga  naš govor, naše razmišljanje, navođenje i objašnjenje ima svrhe i uloge samo za onog koji traži uputu i koji je spreman djelovati po njoj.

Molimo Allaha da nam primi naša dobra djela, oprosti grijehe i prestupe te nas uputi na ono što je najbolje pružajući nam Svoje vodstvo i Svoju zaštitu! Amin!

preporod.ba

Ocjeni članak
0 (0 glasova)

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnicki racun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i ukljuci se u raspravu.

Cazin - Registriraj se


Komentari



Marketing

Anketa: Preferirate li kupovinu domaćih bh. proizvoda?